- Piše: Mihailo Medenica
Koje to pravo imate da izdate i naposletku priznate Kosovo i Metohiju i koju to obavezu, osim od Boga datu, da to nikada ne učinite jer, ponavljam i dovijeka ću – Kosovo i Metohija su nafora svakog Srbina! Jednako rođenog, još nerođenog, umrlog, vjerujućeg, nevjerujućeg, jer Gospod vjeruje u nas i kada mi ne vjerujemo u njega, a Gospod je, znate li, sebi i ovom velikom narodu skućio svetinje na Kosovu i Metohiji da vazda zna kuda će stići i kada ne zna kamo ide, da duša zakonači i kada tijelo nema gdje, da vaskrsava svakim novim jutrom i kad mu se učini da je život tek tjeskoba pusta!
Telalite kako je vrijeme da raskrstimo s mitovima ne shvatajući, siraci tužni, da nema opsenijeg mita do vas i da „unutrašnjim dijalogom” služite liturgiju sebi na livadi jada, čemera i ništavnosti – mrski i vjetrometini što bije o ta klepala sazdana od dasaka potonulih lađa koje uporno pokušavate da porinete!
Vaši su korijeni ko u maslačka, lako vam je zapatiti se bilo gdje, eno vas polja puna u nemilu i nedragu, a dali ste sebi za pravo da zatirete korijenje vjekova!
Ne može se šupljom glavom o pećki šam-dud, pasti neće a zvoniće glave jaukom nečovještva i zasmrdjeće stope neljudi…
Kažete, to će biti krajnji uslov za ulazak Srbije u EU? Do juče ste govorili kako niko ne uslovljava priznanje Kosova (vazda izostavljajući da dodate i ono Metohija, jer opominje, obavezuje, para dušu na pola…) zarad članstva u taj putujući cirkus gdje nas čekaju raširenih ruku kako bi slavodobitno najavili novu atrakciju: „A, sada, poštovani gledaoci – Srbija kao poslednja dresirana mečka Evrope! Priđite, udarite je, šutnite, pljunite u lice – neće vam ništa, dali smo joj flašu piva za Kosovo i Metohiju, vidite kako se tetura ko precvala ku.va nakon naporne noći…”!
Čemu uopšte članstvo ako nam valja raščlaniti se prije toga?!
Vjerujete li da ćemo biti išta drugo do krpare o koje će brisati zemlju s grobova koje izdajete, pošto pretrče preko njih tjerajući pripitu mečku u trk i dovijeka je plašeći rešetom?!
Čega ćemo to biti ravnopravni u tuđini kada se na svoje osjećamo tuđim?!
Vjerujete li, zaista, da će nas ikada primiti u to bratstvo jednakih i onih na koje jednaki podignu noge da odmore, ko na šamlicu..?
Zaista vjerujete da ćete izdajom Kosova i Metohije sačuvati resto Srbije?!
Vjerujete li da bez Kosova i Metohije postoji Srbija, bez kao poparan geografski pojam, kao list ljeskovine kad ga otrgnete pošto velika nužda potjera u omare?! Mislite da budućnosti trebamo kao prosac koji je po mladu došao uz svatove od sjenki i prikaza, s buklijom otrova i žuči da nazdrave dok umjesto jabuke gađaju koju preostalu srpsku glavu…
Jeste li, na posletku, pitali narod želi li u tu uniju goropadi, ili je sasvim dovoljno da vi „unutrašnjim dijalogom” odgovorite na pitanja koja ne želite da čujete?!
Dakle, zašto izdaju nazivate „pravno obavezujućim dogovorom” kad prava nemate da obavezujete Srbiju ni na kakav dogovor s prolaznošću, mimo onog koji ima s vječnošću?!
Ne zavaravajte se da Srbija postoji bez Kosova i Metohije!
Postojaće samo potrgan geografski pojam koji će vremenom blijedjeti, čiliti i nestati kao plamen voštanice!
Upaljene za dušu svima koji su dali živote za Kosovo i Metohiju, Srbiju vascijelu, kao i za oprost grijeha vašeg neoprostivog!
Ako već treba da raskrstimo s mitovima – raskrstimo s tim o Evropskoj uniji!
Na Kosovu i Metohiji nam je i kolijevka i grob, a u toj uniji – povodac, brnjica i flaša piva, pa mečko igraj…
Dajete stožinu za korbač, ubijeđeni da smo „pravno obavezujuće budale”!
Dajete prag da bismo sjutra pitali možemo li da prekoračimo?!
Otimate majci dijete da bi sjutra mogla da mu postane hranitelj, ako ispuni uslove!
Pravno obavezujuće, razumije se…